Kruh, hljeb, hleb: mali rječnik razlika za razgovor s cijelom regijom

Zašto se razumijemo, a ipak govorimo drugačije

Hrvatski, bosanski, srpski i crnogorski standardni jezik nastali su na istoj, štokavskoj osnovi. Gramatika je uglavnom ista, a većinu riječi dijelimo. Razlike su ipak stvarne: dio rječnika, neki gramatički oblici, izgovor starog glasa jat i pismo kojim pišemo.

Za razgovor to znači da će te gotovo svi razumjeti, ali će te poneka riječ odati odakle si. Upravo te riječi su često najbolji povod za razgovor: kako se kod vas kaže, odakle ta riječ i kako je izgovara baka.

Hrana i kuhinja

U kuhinji su razlike najvidljivije. Redoslijed je uvijek isti: hrvatski, bosanski, srpski. Gdje piše jedna riječ dvaput, ona se koristi u oba jezika.

• kruh · hljeb · hleb (u ijekavskom srpskom hljeb)
• rajčica · paradajz · paradajz
• mrkva · mrkva · šargarepa
• grah · grah · pasulj
• kava · kahva ili kafa · kafa
• žlica · kašika · kašika
• vrhnje · pavlaka · pavlaka
• tava · tava ili tiganj · tiganj

Riječi iz svakodnevice

Ovo su riječi koje se u chatu pojavljuju svaki dan, od dogovora za vikend do priče o poslu i utakmici:

• tjedan · sedmica · nedelja ili sedmica
• tisuća · hiljada · hiljada
• vlak · voz · voz
• kolodvor · stanica · stanica
• zrak · zrak · vazduh
• nogomet · fudbal · fudbal
• tvornica · fabrika · fabrika
• obitelj · porodica · porodica
• kat · sprat · sprat
• točka · tačka · tačka
• glazba · muzika · muzika
• sveučilište · univerzitet · univerzitet

Mjeseci: siječanj ili januar?

U Hrvatskoj se za mjesece koriste slavenski nazivi, a u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori latinski. Ako ti neko iz Zagreba piše da dolazi u listopadu, znaj da misli na oktobar.

Cijeli niz izgleda ovako: siječanj (januar), veljača (februar), ožujak (mart), travanj (april), svibanj (maj), lipanj (juni, u srpskom jun), srpanj (juli, u srpskom jul), kolovoz (august, u srpskom avgust), rujan (septembar), listopad (oktobar), studeni (novembar) i prosinac (decembar).

Ijekavica i ekavica

Stari glas jat danas se izgovara na dva glavna načina. U ijekavici kažemo mlijeko, dijete, vrijeme i lijepo, a u ekavici mleko, dete, vreme i lepo. Ponegdje se čuje i ikavica: mliko, dite, lipo, posebno u Dalmaciji i dijelovima Hercegovine.

Ijekavicu koriste hrvatski, bosanski i crnogorski standard, ali i srpski kako se govori u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Ekavica je uobičajena u Srbiji. Zato ijekavica nije znak da je neko iz Hrvatske, niti je ekavica znak da je neko iz Beograda.

Gramatika u sitnicama

Nekoliko oblika se razlikuje dovoljno često da ih vrijedi znati:

• što · šta: u hrvatskom „što radiš”, u bosanskom i srpskom „šta radiš”
• tko · ko: „tko je to” prema „ko je to”
• infinitiv ili „da”: „moram ići” je uobičajenije u hrvatskom, „moram da idem” u srpskom, a u bosanskom se čuje oboje
• budućnost u pisanju: hrvatski piše „radit ću”, srpski „radiću”, a izgovara se isto
• naglasak i ritam: isti tekst zvuči drugačije iz Splita, Tuzle i Niša, što se u pisanom chatu ni ne primijeti

Latinica i ćirilica

Hrvatski se piše latinicom. Srpski ima dva pisma: ćirilica je službena, a latinica se koristi svakodnevno, pa i u većini chatova. Bosanski i crnogorski službeno poznaju oba pisma, a u praksi prevladava latinica.

Ako ti neko piše ćirilicom, a ti je ne čitaš tečno, slobodno reci. Većina ljudi bez problema prijeđe na latinicu, a neki će ti rado pomoći da naučiš slova. Na telefonu je dovoljno dodati drugu tastaturu u postavkama jezika.

Kako to iskoristiti u razgovoru

Razlike su odličan početak razgovora, pod uslovom da ih ne pretvoriš u natjecanje ko govori pravilnije. Pitanje „kako se to kaže kod vas?” gotovo uvijek dobije odgovor, a često i priču o baki, selu ili prvom poslu u inostranstvu.

Izbjegavaj ispravljanje drugih i šale na račun nečijeg govora. Ono što je tebi smiješno, nekome je jezik kojim govori od djetinjstva. Ako ne razumiješ neku riječ, pitaj; tako se razgovor nastavlja, a ne zatvara.