Kratka historija pričaonica: od IRC kanala do chata u džepu

Prije pričaonica: BBS i modemi

Osamdesetih godina ljudi su se računarima povezivali preko modema i telefonske linije na BBS sisteme, oglasne ploče koje je obično vodio jedan entuzijasta s jednim ili nekoliko telefonskih priključaka. Poruke su se ostavljale i čitale s kašnjenjem, a razgovor uživo bio je moguć samo s onima koji su u istom trenutku bili spojeni.

Bilo je sporo i skupo, jer se plaćao telefonski impuls, ali je prvi put postalo moguće pisati s nepoznatim ljudima iz drugog grada.

IRC: kanali, nadimci i komande

Internet Relay Chat, poznatiji kao IRC, napravio je 1988. godine finski student Jarkko Oikarinen. Ideja je bila jednostavna: serveri povezani u mrežu, a na njima kanali čija imena počinju znakom #. Uđeš u kanal, odabereš nadimak i pišeš svima koji su u njemu.

Sve se radilo komandama: /join za ulazak u kanal, /nick za promjenu nadimka, /msg za privatnu poruku. Operatori kanala imali su znak @ ispred imena i moć da izbace one koji prave probleme. Kad bi se veza između servera prekinula, pola kanala bi odjednom nestalo, a ljudi su to zvali netsplit.

mIRC i devedesete

Sredinom devedesetih na Windows računarima se proširio mIRC, program koji je 1995. objavio Khaled Mardam-Bey. Prvi put je IRC bio dostupan i onima koji nisu voljeli crni ekran i komande: prozori, boje, liste kanala i skripte koje su automatski pozdravljale nove posjetioce.

Mnogi se sjećaju kanala nazvanih po gradovima, prvih simpatija s nadimcima poput 'Princeza' ili 'Vuk', i trenutka kad bi neko iz porodice podigao slušalicu i prekinuo vezu.

ICQ, MSN i statusi

Godine 1996. pojavio se ICQ s brojem umjesto imena i poznatim zvukom nove poruke. Tri godine kasnije Microsoft je pokrenuo MSN Messenger, koji je u regiji obilježio početak dvijehiljaditih: statusi, poruke ispod imena, smajliji i drmanje prozora kad nekome hoćeš privući pažnju.

Ti programi su bili više za razgovor s ljudima koje već poznaješ. Za upoznavanje novih i dalje su služile pričaonice.

Web chatovi i internet kafići

Krajem devedesetih chat je preselio u preglednik. Web stranice su nudile sobe po temama, gradovima ili godinama, često kao mali programi koji su se učitavali po minutu. Nije trebalo ništa instalirati, pa se moglo pisati i iz internet kafića, gdje se plaćao svaki sat.

Te sobe su bile otvorene svakome, pod bilo kojim nadimkom. To je davalo slobodu, ali i otvaralo vrata spamu i uznemiravanju, protiv kojih se moglo malo učiniti.

Pametni telefoni mijenjaju sve

Nakon 2007. i prvih pametnih telefona razgovor se preselio u džep. Aplikacije za poruke zamijenile su SMS, a društvene mreže dio uloge koju su imale pričaonice. Chat sobe nisu nestale, nego su se morale prilagoditi malom ekranu i prstu umjesto tastature.

Danas pričaonica radi u pregledniku telefona, s privatnim porukama, slikama, glasovnim i video pozivima. Mob.Chat je jedna od takvih: nema instalacije, a ulazi se uz kratku registraciju emailom, samo za punoljetne.

Šta je ostalo isto

Iako se tehnika promijenila, pravila lijepog ponašanja ostala su gotovo ista kao u doba IRC-a:

• ne piši sve velikim slovima, jer to djeluje kao vikanje
• ne ponavljaj istu poruku i ne ubacuj se u tuđi razgovor reklamom
• pozdravi kad uđeš i ne očekuj odgovor od svakoga
• privatnu poruku pošalji tek kad ste malo popričali u sobi
• nadimak je tvoje lice u chatu, pa ga biraj tako da ga se ne stidiš